MILORAD STEGNjAJIĆ


Kao u vremena davna, kada se naše carstvo survalo u provaliju petvekovnog ropstva, ili kad je mučeništvom i herojstvom trebalo posvedočiti hrišćanski put Istine i Života,----i u naše dane, oluja rata i revolucije, izdigla je iz naše sredine heroje i mučenike za Krst i Slobodu i sa njima ovenčala i naše pokolenje.

Srpstvo nije nikad bilo bez njih. Ono bez njih nikad neće ni ostati. Neće sve dok u naš život budu utkane mere večne pravde, a sloboda ostane naše životno znamenje. Borba za Krst i Slobodu dala je Srpstvu mnoge znane i neznane heroje i mučenike. Davala ih kroz sve vekove, daje ih i danas dok se vodi borba, ne samo za Krst i Slobodu, nego i za biološki opstanak našeg naroda.

U velikom nizu znanih i neznanih, iz minulog rata i revolucije, od mnogih koji sve dadoše na oltar slobode i Otadžbine, kroz herojske podvige i mučeništvo, pominjemo i dva svetla imena, na koja smo ponosni: ime komandanta Drugog dalmatinskog četničkog korpusa u sastavu Dinarske četničke divizije----- ime herojskog Milorada Stegnjajića i njegove supruge Milke, iz naše sunčane srpske Severne Dalmacije

Milorad je rođen u Severnoj Dalmaciji 1909, u selu Kula Atlagića, u postojbini kotarskih serdara. Po završetku osnovne škole, otišao je u podoficirsku i služio u Kraljevoj gardi. Rat ga je zatekao u službi u Benkovcu, u 11 peš. puku kao narednika vodnika. Po slomu i izdaji Jugoslavije, odmetnuo se u šumu. Po ustanku na Dinari, svrstao se u red srpskih slobodara----četnika i imao poseban zadatak na području Benkovca i Kotara u Severnoj Dalmaciji: prekidanje telefonskih veza okupatorskih, uništavanje autokolona, rušenje ćuprija, likvidiranje špijuna okupatorskih i izdajnika, vršenje atentata na komande i starešine vojne, talijanske.Tu je učinio čudo od junaštva, ali je u jednoj operaciji pao u klopku okupatora, uhvaćen i na smrt osuđen. Komandant Dinarske četničke divizije, spasao ga je, dajući okupatoru za Milorada u zamenu jednu grupu zarobljenih talijanskih vojnika. No pre što je došlo do ove zamene, Milorad je pobegao iz zatvora i osvanuo u šumi Bukovice.

Udario je nemilo po Talijanima, ustašama i komunistima i sa letećim odredom i udarnim brigadama nanosio im teške gubitke. O njemu je odjeknula pesma u narodu kao nekad o slavnim kotarskim serdarima. Postao je komandant Drugog dalmatnskog korpusa i sa njimtrebao da izvrši glavni zadatak na obali Jadrana: da po naređenju Vrhovne komande obezbedi teren na obali Jadrana od Šibenika do Zadra i tako osigura sigurno iskrcavanje saveznika 1 novembra 1944. Umesto njih, iskrcala se Titova 26 divizija sa tenkovskim odredom, dve eskadrile aviona koji su dejstvovali sa Visa i engleskim “Komandosom” sa posadom i 40 baterija topova. Glavni sudar sa ovim snagama “naših saveznika” bio je na Lozovcu iznad Šibenika. U neravnoj borbi palo je stotine srpskih četnika, jedne se snage povukle preko Krke u Bukovicu, druge oslonile na glavninu u Dinari, odakle se moralo, posle teških borbi od mesec dana, otstupitui prema Liki, pa u Sloveniju. Milorad je operisao sa malim snagama u Bukovici i Kotarima do kraja godine. 29 decembra 1944, spuštio se noću u selo Korlat, gde je u kući Nikole Cupaća, mučki ubijen od Spase Alavanje koji je s njim bio u pratnji. Tu je ubijen i njegov pratioc Ćiro Miljević, hrabri komandir čete. Za grob se ubijenih ne zna. Dva dana kasnije, komunistički krvoloci, uhapsili su i hrabru suprugu Miloradovu, Milku, mučili je na sve muke, odvezli u Zadar i na naš Badnji dan, 6 januara 1945, streljali. Umrla je herojski, uz poklike: “Razbijnici ubijate mene majku troje male dece i četvrto što pod srcem nosim u osmom mesecu. Nećete ubiti sve Srbe! Osvetiće me braća četnici! Živeo Kralj! Živeo Draža!....”

Mitraljeski metci, presekli su njene reči. Presekli za uvek. Ali te su reči odjeknule preko celog Srpstva. I preko svih gora i mora. I zarezale se duboko u srce srpskih osvetnika. Osveta će doći. Doći i sloboda. A dotle, nek počinu mirno u neznanim rakama kosti heroja mučenika, Milke i Milorada. Na njih je ponosna naša srpska sunčana Dalmacija. Ponosno sve Srpstvo.

Večan im pokoj i večna slava!



Kroz Ravne Kotare, glas se čuje,
Srbe gone četir ljute guje.
Četir guje sa četiri strane,
navalile Srbe da tamane.

Jedna Nemci, druga Talijani,
srpska sela pale partizani.
A četvrta, najljuća bijaše,
crna guja proklete ustaše.
Iz Benkovca srpski soko pišti,
zove Srbe da guje poništi.
Stvaraju se čete i brigade,
pred nama je Stegnjajić Milorade.

S' letećom brigadom svuda leti,
Stegnjajić hoće Srbe da osveti.
Sad četnici jure izdajice,
kroz Kotare preko Bukovice.