Dakle, što je
gonanje? Ukratko, gonanje je seksualna igra mladića i djevojke u
ruralnim dinaroidnim krajevima koja se događala za vrijeme napasanja
ovaca, rada u polju, a u nekim krajevima (Vrlička krajina na primjer) čak i u kući
za vrijeme prela. Na primjer, djevojka bi napasala ovce u brdu i pri
tome zapjevala iza svega grla. Pjesmu bi čuo mladić (ne mora biti njen
momak) koji bi joj ubrzo prišao te bi pojurio za njome. Ona bi se
pretvarala da "bježi" i da se "otima" (zapravo sve je bila njena igra),
onda bi je mladić ubrzo povalio na ledinu. Pri tome ju je mogao mijesiti
koliko ga volja, ali nije smjelo doći do eksplicitnog seksualnog čina,
jer to nije dozvoljavao moral dotične sredine. Ukratko, uprkos strogom
moralu Pravoslavne crkve u ono doba, gonanje je bila opšteprihvaćena
pojava kod ruralnih Dinaroida. Dok se ova vrsta gonanja odvijala u Hercegovini isključivo
izvan kuće (polje ili brdo), u nekim drugim dinaroidnim područjima
(Kninska krajina, na primjer), ovo se događalo i u samim kućama za vrijeme prela uz
blagoslov roditelja i svakolike rodbine.
Sjećam se priče jednog čovjeka koji je negdje 50-tih godina kao mladić bio u jednoj Civljanskoj kući za vrijeme prela. Po njegovu pričanju, u kući su bili ne samo djevojke i mladići već također i roditelji djevojaka. Nakon rada, jela, pića i pjesme, ubrzo je nastalo gonanje. Zapravo, nije se trčalo po kući već su se djevojka i njen partner jednostavno sklonili u neki ćošak i tamo se rastezali i mijesili uz puno odobrenje starijih ljudi, uključujući i djevojkine roditelje.
Sjećam se priče jednog čovjeka koji je negdje 50-tih godina kao mladić bio u jednoj Civljanskoj kući za vrijeme prela. Po njegovu pričanju, u kući su bili ne samo djevojke i mladići već također i roditelji djevojaka. Nakon rada, jela, pića i pjesme, ubrzo je nastalo gonanje. Zapravo, nije se trčalo po kući već su se djevojka i njen partner jednostavno sklonili u neki ćošak i tamo se rastezali i mijesili uz puno odobrenje starijih ljudi, uključujući i djevojkine roditelje.
I ovaj čovjek, koji je bio svjedok ovome Civljanskom prelu, on se - po vlastitim riječima - u početku malo sramio jer
je došao iz drugog kraja (Gospić u Lici) gdje se ovo nije događalo. Međutim, na nagovor
roditelja jedne djevojke koju niko nije "mijesio" te večeri, on se
ipak dao na posao te na njenu radost kao i na radost njenih roditelja on
ju je na kraju ipak dobro izgonao.
U protivnom, bila bi sramota za djevojku
i njenu porodicu jer bi puknio glas selom da su se sve djevojke
izgonale osim ove jadnice. I ovdje je, potsjetimo se, kao i u
prošlom slučaju vladalo nepisano pravilo da nema seksa. Zanimljivo je
napomenuti da se ovo uglavnom poštovalo. Bilo je doduše i rijetkih
izuzetaka kada se mladić jednostavno nije mogao kontrolisati. Isto tako,
trebala se poštovati i volja djevojke. Drugim riječima, ukoliko
djevojki nije bilo do gonanja onda je mladić trebao poštivati njenu
volju. Onaj koji nije poštovao njenu volju, taj je nailazio na strogi sud sela te ga je pratio zao glas cijeloga života.
Ukratko, sveprisutnom gonanju,
rijetko se događalo da djevojka zatrudni sve iz straha što će selo reći.
Kad bi se ovo ipak dogodilo, onda je na nju padala isključiva krivnja.
Sjetimo se samo Raosovih "Prosjaka i sinova". Tamo se Vrtirepka dala u
neku vrstu gonanja. Međutim, onaj vojnik nije poštivao pravila. Zašto?
Najvjerojatnije je bio iz drugog kraja gdje se gonanje nije
praktikovalo. Njenu je želju za seksualnom igrom (tj. gonanjem) ili
krivo interpretirao ili se pak ponašao kao neki rijetki pojedinci koji
su znali za pravila ali ih nisu poštovali. Ukratko, "sramota" je pala na
"časnu" Kikaševu porodicu, najviše na jadnu Vrtirepku kojoj je đed
Kikaš, svojoj ljubimici, predložio da se baci u bunar. Svojom smrću - po
vjerovanju Kikaša - Vrtirepka bi se iskupila za svu sramotu koju je
nanjela porodici.
napisano Šinge Makiš u Cikiševoj jaruzi 1929 god. dorađeno na Jelinom brijegu 1953 god. a izdato na Mačeuši 1974 god.Izdavačka kuća "Ibro,Ćoni i Kusija". Vojme ekipe :)
.
.
napisano Šinge Makiš u Cikiševoj jaruzi 1929 god. dorađeno na Jelinom brijegu 1953 god. a izdato na Mačeuši 1974 god.Izdavačka kuća "Ibro,Ćoni i Kusija". Vojme ekipe :)
.
.