VATIKAN IZMISLIO HRVATE

Rimokatolička crkva nikad neće oprostiti Srbima što su se u 13. veku većinom odlučili za pravoslavlje instrumentizovala Srbe katolike namećući im ilirsko, jugoslovensko i na kraju hrvatsko ime, te ih pomoću istoriografskih pamfleta i falsifikata i promoviranjem mržnje prema pravoslavlju napravila najefikasnijim sredstvom za uništenje srpskog naroda….Hrvatska je veštačka tvorevina u svemu, falsifikovali su čak i sebe kao narod. Oni govore nakaradnim srpskim jezikom.Jezik je merilo jednog naroda, a Hrvati su, da bi bili narod, ukrali srpski jezik i unakazili ga.Ljudevit Gaj, Nemac poreklom, otvoreno kaže da su Hrvati prisvojili srpski jezik za svoj, ali to današnji hrvatski istoričari zaglušujućom galamom žele potisnuti.Ćirilsko pismo, posle glagoljskog, bilo je pravo narodno pismo Srba Srpske krajine i Dalmacije. Ogroman broj povelja, letopisa i zapisa, ugovora i napisa koji su sačuvani kao istorijska dokumenta, pisani su tadašnjim Srpskim jezikom i ćirilicom. Najstariji istorijski dokumenti, Povelje Hrvatskog naroda, pisani su ćirilicom, npr. “Povaljska listina” iz 12. veka. Prva knjiga pisana ćirilicom napisana je 1454. godine u Varaždinu.Posle katoličkog kongresa u Zagrebu, 1900. godine, započeto je svesno poistovećivanje katoličanstva sa Hrvatskom. Direktive za to stizale su iz Beča ali i iz Vatikana. Prva faza bila je “čišćenje” stranog elementa iz katoličke Hrvatske. Na udaru su se našli Srbi, Jevreji i Cigani.Kongres je imao za cilj da na hrvatskom prostoru stvori bojovnike katolicizma.Dubrovnik je verovatno najbolji primer da se ukratko prikaže proces odsrbljavanja. To je grad koji od postanka nije bio naseljen Hrvatima niti je ikad bio pod njihovom državnom vlašću, a danas je „napučen“ isključivo hrvatskim „pućanstvom“ i, dabome, nalazi se u Hrvatskoj.Od postanka, Raguza ili Dubrovnik ugnežđena je između dve klasične srpske oblasti – Travunije i nizvodnog Zahumlja, odnosno Huma. Zato je sasvim bespredmetna rasprava kog su porekla dubrovački Sloveni jer su u grad mogli da dospeju samo iz zaleđa koje je srpsko. Tako svedoče i dokumenta grada, ali još bolje sami dubrovčani i njihova književnost.Dubrovnik je nekada bio najveći srpski grad, a sveti Petar Cetinjski je predlagao da bude prestonica Srbije…Krajem devetnaestog stoleća je hrvatski istoričar Natko Nodilo proučavao nacionalni sastav stanovništvo zapadnog Balkana, pa je svoje mišljenje izneo i o Dubrovčanima. On u ovom gradu ne nalazi ni Hrvate ni hrvatski jezik. Doslovno piše:U Dubrovniku, ako i ne od prvog početka, a ono od pamtivjeka, govorilo se srpski; kako kod kuće, tako u javnom životu i u općini, a srpski je bio i raspravni jezik. Pa otkuda onda Hrvati u Dubrovniku? Odgovoriću na ovo pitanje još jednim pitanjem: otkuda oni u Janjevu, sat hoda od Milutinove Gračanice, ili u Boki što na moru odvaja srpsku Duklju od srpske Travunije? Nije znači bilo dovoljno Rimu da pokatoliči Srbe, jer dokle god je bilo srpske crkve, postojala je opasnost od povratka u pravoslavlje. Zato je taj proces nastavljen još žešće, jer su Srbi katolici morali da postanu Hrvati, i to su najzad i postali.Od Boke do Trsta pod vlašću dve kurve, Austrije i Venecije, prodavali su labilni Srbi veru za večeru, a posle samo nekoliko generacija mnogi su postajali „Hrvati“. Isti proces trajao je, dabome, i u dubini kontinenta.PROCES formiranja evropskih naroda okončan je još u srednjem veku, a u bivšoj SFRJ odvijao se do sedamdesetih godina dvadesetog veka. Do Titovog dolaska na njeno čelo, Jugoslaviju su sačinjavala tri naroda, a desetak godina pre njegovog silaska s političke scene bilo ih je duplo više. Evropsku porodicu naroda, pored Makedonaca, Titova garnitura je obogatila i sa Crnogorcima, koji su sve do 1945. bili Srbi, i Muslimanima, kojima je samo u nekadašnjoj Jugoslaviji vera priznata za naciju…U XIX stoljeću na jugoslovenskim prostorima samo su Srbija i Crna Gora posjedovale atribute državnosti. Hrvatska je formalno bila nezavisna kraljevina u okviru Ugarske i sa ugarskim kraljem. Kako je taj kralj bio istodobno i austrijski car, to je Hrvatska uistinu bila dio višenacionalnog Austro – ugraskog carstva...